
A Friendship Blossoms: Nikola's Leap in the New School
FluentFiction - Croatian
Loading audio...
A Friendship Blossoms: Nikola's Leap in the New School
Sign in for Premium Access
Sign in to access ad-free premium audio for this episode with a FluentFiction Plus subscription.
Sunce je sjalo nad malim naseljem.
The sun was shining over the small naselje.
Drveće uz ulicu pravilo je hladovinu.
The trees along the street provided shade.
Ovo naselje bilo je dom nove škole.
This naselje was home to a new school.
Brončana vrata škole danas su bila širom otvorena.
The school's bronze doors were wide open today.
Bilo je vrijeme za orijentaciju.
It was time for orientation.
Nikola je stajao ispred, nesiguran i zamišljen.
Nikola stood in front, uncertain and pensive.
Bio je introvert i osjećao je nervozu.
He was an introvert and felt nervous.
Nikad nije volio gužve.
He never liked crowds.
Oko njega su djeca pričala i smijala se.
Around him, children were talking and laughing.
Njega je pratila Ana.
Ana accompanied him.
Ana je bila vedra djevojka.
Ana was a cheerful girl.
Dodijeljena mu je kao vodič.
She was assigned as his guide.
„Nikola, hihoću svi zajedno! Nije li uzbudljivo?“ rekla je Ana.
"Nikola, everyone is giggling together! Isn't it exciting?" said Ana.
Nikola je samo slegnuo ramenima.
Nikola just shrugged.
Želio je imati prijatelja.
He wanted a friend.
To bi smirilo njegovu nervozu.
That would calm his nerves.
Ali, nije znao kako započeti razgovor.
But he didn't know how to start a conversation.
„Vidjet ćeš, sve će biti u redu“, ohrabrila ga je Ana.
"You'll see, everything will be okay," ohrabrila him Ana.
Vodila ga je kroz školu.
She led him through the school.
Pokazivala mu je učionice i biblioteku.
She showed him classrooms and the library.
Nikola je slušao, ali nije govorio puno.
Nikola listened, but didn't talk much.
Na školskom dvorištu vidio je dječaka.
In the schoolyard, he saw a boy.
Sjedio je sam i izgledao je izgubljeno.
He was sitting alone and looked lost.
„To je Luka“, rekla je Ana.
"That's Luka," said Ana.
„Nov je ovdje.“
"He's new here."
U srcu, Nikola je osjetio nešto.
In his heart, Nikola felt something.
Možda Luka također traži prijatelja.
Maybe Luka was also looking for a friend.
Imao je priliku.
He had an opportunity.
Morao je riskirati.
He had to take the risk.
„Idem ga upoznati“, rekao je Nikola tiho.
"I'm going to meet him," Nikola said quietly.
Srce mu je brzo kucalo.
His heart was pounding fast.
Ana ga je podržala smiješkom.
Ana supported him with a smile.
Polako se približio Luki.
He slowly approached Luka.
„Bok“, rekao je Nikola s osmijehom.
"Hi," said Nikola with a smile.
Luka je podigao pogled iznenađeno.
Luka looked up surprised.
„Bok“, odgovorio je tiho.
"Hi," he replied quietly.
„Tražim nekoga tko voli provozati bicikl po naselju.
"I'm looking for someone who likes to ride a bike around the naselje.
Voliš li biciklizam?“ upitao je Nikola.
Do you like cycling?" asked Nikola.
Luka je kimnuo, oči su mu zasjale.
Luka nodded, his eyes lit up.
„Da, volim! Možda jednom možemo skupa?“ predložio je Luka.
"Yes, I do! Maybe we could go together sometime?" suggested Luka.
Nikola je osjetio olakšanje.
Nikola felt relieved.
Nije bilo tako teško kako je mislio.
It wasn't as hard as he thought.
„Možemo se naći prije početka škole.
"We can meet before school starts.
Ovo bi bilo zabavno!“ rekao je Nikola, sada nešto hrabrije.
That would be fun!" said Nikola, now a bit braver.
Ana se udaljila, sretna što je Nikola našao prijatelja.
Ana stepped away, happy that Nikola had found a friend.
Navršavala se ljetna večer, a ljetni povjetarac miješao je zeleni miris drveća.
The summer evening was coming to an end, and the summer breeze mixed with the green scent of the trees.
Nikola je sada znao: mali koraci vode do velikih prijateljstava.
Nikola now knew: small steps lead to great friendships.